Bol u laktu i trnjenje prstiju

Bol u laktu i trnjenje prstiju

Zbog izrazite slabosti mišića koji ispruženi palac približavaju kažiprstu, a koji su inervirani oštećenim ulnarnim živcem u lakatnom tunelu, pacijent mora saviti zglob između članaka palca desne šake, kako bi pokušao zadržati papir. Dijagnoza sindroma postavlja se na osnovu detaljno uzete anamneze, pregleda pri kojem se izvode brojni klinički testovi te elektromiografije EMG — elektro-neurofiziološke pretrage koja nam objektivno i precizno pokazuje u kojem području i koliko je živac oštećen.

Liječenje sindroma kubitalnog tunela ovisi o stadiju bolesti. U početnom stadiju liječenje može biti samo izbjegavanje savijanja lakta. Ili izbjegavanje određenih pokreta ručnim zglobom laktom i ramenom, mijenjanje položaja ruke pri poslu, spavanju itd. Sve to sa svrhom izbjegavanja istezanja ulnarnog živca.

Pacijentu treba dati detaljne informacije kako bi razumio mehanizam istezanja živca i pokušao naći alternativni položaj ruke pri poslu, svakodnevnim aktivnostima, spavanju itd. U kasnijim stadijima bolesti, liječenje je isključivo operativno. Za uspješno operativno liječenje posebno je važno zahvat izvršiti na vrijeme. Dakle, prije nastanka nepovratnih promjena u živcu. Zatim je važno odlično poznavanje anatomije toga područja i prepoznavanje uzroka koji dovode do kompresijskog sindroma ulnarnog živca.

Primjenjuje se nekoliko različitih metoda kirurškog liječenja, ovisno o uzroku nastanka sindroma, dužini trajanja i veličini oštećenja živca. Odabir metode kirurškog liječenja izrazito je individualan. Rjeđe se koristi oslobađanje pritiska na živac u samom tunelu. Ponekad je potrebno nastaviti oslobađanje i na mjestu gdje živac ulazi u podlakticu između dvije glave mišića koji savija ručni zglob s ulnarne strane.

Najčešće je potrebno dislocirati premjestiti živac s prednje strane unutarnje lakatne izbočine antepozicija. Tada se živac može postaviti ispod mišića ili fiksirati u tom položaju posebno formiranim režnjem potkožnog masnog tkiva iz neposredne okolice.

U poodmaklim stadijima sindroma i kod ponavljanih operacija, poseban problem čine priraslice. Zbog njih nije moguće jasno sagledati rubove živca i granicu živca prema okolnom ožiljkastom vezivnom tkivu. Postoji još desetak varijanti liječenja sindroma kubitalnog tunela, a pravi odabir može izvršiti samo iskusni i posebno trenirani kirurg za šaku i ruku.

Tijekom svoje prakse, liječio sam značajan broj pacijenata koji su u drugim ustanovama prethodno prošli kirurško liječenje s minimalnim ili bez poboljšanja. Najčešće se radilo o pacijentima kojima se primarno pokušalo napraviti oslobađanje pritiska živca u samom tunelu. Bez premještanja živca ili bez oslobađanja živca na ostalim mjestima gdje je bio pritisnut.

Njihovi prije operacijski simptomi su se pogoršavali pri savijanju lakta, rotaciji podlaktice u smislu supinacije dlan prema gore i podizanja ručnoga zgloba suprotno od dlana.

Stoga se tom vrstom kirurškog liječenja nije se moglo pomoći takvim pacijentima. Već samo premještanjem živca koje je, zbog dodatno stvorenih priraslica oko živca, bilo znatno teže obaviti tijekom druge operacije. U takvim prilikama neophodno je strpljenje operatera, korištenje sredstva za povećavanje operativnog polja mikroskop i sl. Vrlo često liječim pacijente sa smanjenom pokretljivošću lakatnog zgloba.

Pritom je posebno važna strategija i planiranje kirurškog liječenja. Prije rješavanja same kontrakture smanjen opseg pokreta zgloba, najčešće je neophodno u prvom aktu izvršiti premještanje ulnarnog živca s prednje strane lakta. Tijekom smanjenih pokreta lakta živac se vremenom skrati. Stoga, poslijeoperacijsko vježbanje koje se u pravilu započinje odmah nakon operacije kojom se povećava opseg pokreta lakta, isteže živac preko njegove granice.

To dovodi do njegovog teškog oštećenja. Nerijetko se nakon takve operacije forsira vježbanje lakta. Usprkos tome što se pacijent žali na tegobe s ulnarnim živcem. Kada već dođe do oštećenja ulnarnog živca na taj način, pacijentu se može vrlo malo ili mu se ne može pomoći.

To ukazuje na potrebu da operater propiše fizikalnu terapiju poslije operacije.

Bol u laktu i trnjenje prstiju

Međutim, u Hrvatskoj je najčešći slučaj da umjesto operatera, fizijatar propisuje terapiju. Slika 6. Nakon što sam više stotina pacijenata sa sindromom kubitalnog tunela uspješno liječio u Poliklinici Bilić Vision i Klinici za ortopediju u Zagrebu, zaključio sam sljedeće. Za optimalan rezultat liječenja važna je precizna dijagnostika, izvrsna operativna tehnika i potpuna suradnje pacijenta u poslije operacijskom tijeku.

Međutim, najvažnije je javiti se liječniku specijalistu za kirurgiju ruke u što ranijoj fazi bolesti. Tada je moguće postići potpuno izlječenje bez ikakvih trajnih posljedica.

Bol u laktu i trnjenje prstiju

Nažalost, velika većina pacijenata u našoj zemlji ne reagira na početne, vrlo jasne simptome subjektivno doživljavanje bolesti. Kao što ne reagiraju ni na znakove bolesti objektivno vidljive promjene. Već se javljaju liječniku tek u poodmaklom stadiju bolesti.

Bol u laktu i trnjenje prstiju

U tom stadiju bolesti, usprkos savršeno provedenom liječenju, često zaostaje manji ili veći broj trajnih posljedica. Najčešće trajne posljedice su dugotrajan i skroman ili nikakav oporavak unutarnjih mišića šake i mišića podlaktice.

Zatim minimalni oporavak spretnosti šake, kao iminimalno poboljšanje snage hvata ključa. I na koncu skroman oporavak osjeta u području kože ruke inerviranog osjetilnim dijelom ulnarnog živca.

Svi pacijenti koji su se javili na vrijeme, nakon provedenog kirurškog liječenja i rehabilitacije, uz pridržavanje uputa koje su dobili nakon operacije, postigli su puno izlječenje u relativno kratkom vremenu. Također bolest se nije ponovila u nijednog operiranog paci.

Ostavite odgovor

Ruka mi je bila u

Objavio

Komentar

Neophodna polja su označena *