Uglavnom se javlja nakon četrdesete godine života i obično pogađa ljude srednje i starije dobi — žene se češće suočavaju s njim nego muškarci. Postoji više čimbenika koji sudjeluju u nastanku artroze ili osteoartritisa, ali najčešće se radi o kombinaciji aktivnosti i životnih navika, genetike, trauma, hormonalnih faktora te djelovanja određenih kemijskih spojeva i enzima.

Do osteoartritisa dolazi onda kada se hrskavica, glatka ovojnica kostiju krene trošiti i propadati. Kosti se propadanjem hrskavice krenu trljati jedna o drugu, zbog čega dolazi do deformacije, a posljedica toga je nastanak koštanih izraslina ili osteofita koji uzrokuju pojavu boli. Kretanje je u ovom slučaju ograničeno i bolno, i zbog toga dolazi do atrofije okolnih mišića koji inače pokreću zglob i koji su u ovom slučaju neiskorišteni.

Bol i ukočenost koljena su kod osteoartritisa najčešće prisutni noću i ujutru, a dodatno se pojačavaju nakon hodanja ili trčanja. Simptomi se kod artroze ili osteoartritisa razvijaju polako i pogoršavaju se s vremenom, a neki od najčešćih su. Degenerativni proces zgloba zahvaćenog osteoartritisom je postupan i do pojave prvih simptoma može proći nekoliko godina.

Za prevenciju osteoartritisa možemo napraviti sljedeće. Aktivnosti kojima se mogu baviti osobe s osteoartritisom su pilates, joga, plivanje, bicikliranje, razne vježbe istezanja, vrtlarenje itd.

Ne postoji učinkovit lijek za osteoartritis, jer se jednom oštećena zglobna hrskavica više ne može obnoviti, ali bolest se uz održavanje optimalne težine i primjerene fizičke aktivnosti može usporiti.

Ono što liječnici mogu predložiti pacijentima kako bi se smanjila bol i održala fleksibilnost zglobova su fizikalna terapija, odnosno individualne vježbe koje će ojačati zglobove i mišiće te povećati opseg pokreta i umanjiti bol, nošenje proteze i ortoze, zaštita zglobova uz pomoć štaka, štapova ili hodalica.

Liječnici također mogu propisati jače lijekove protiv bolova, a ako dođe do jačanja bolova, moguća je i primjena kortikosteroida.

Uz sve to, liječnici pacijentima ponekad pružaju savjete pomoću kojih si mogu olakšati svakodnevicu i smanjiti opterećenje zglobova. Jedan od prijedloga je i savjetovanje s drugim osobama koje imaju isti problem. Burzitis je upala burza, malih vrećica koje se nalaze na mjestima gdje se tetive i mišići dodiruju s podlogom.

Burze su ispunjene sluzavom tekućinom i zapravo su poput jastučića koji imaju ulogu smanjiti trenje te tako ublažiti i olakšati kretanje mišića, tetiva i kosti. Upala burza ili burzitis je najčešće posljedica ozljeda, većih naprezanja mišića, ponavljajućih pokreta i dugotrajnog nepravilnog držanja ili položaja tijela, ali uzroci upale mogu biti i giht, upala zgloba i infekcija.

Burza koljena smještena je ispod patelarne sveze koljena, a kada se upali dolazi do njenog povećanja. Može narasti do 5 cm ili čak i više, a zbog svoje veličine oboljeloj osobi ograničava pokretljivost zgloba. Budući da može spriječiti i povrat venske krvi, moguć je nastanak otoka u predjelu potkoljenice.

Burzitis koljena se često javlja kod parketara i keramičara, jer su zbog prirode svog posla prisiljeni dugo klečati i skloni su manjim i čestim udarcima. Osim toga, često se javlja i kod osoba koje se bave sportovima u kojima su česti padovi i kontakt s tvrdom podlogom.

Kod burzitisa dolazi do povećanja količine tekućine unutar vrećica, zbog čega nastaje pritisak na okolne strukture i javljaju se specifični simptomi, a to su bol pri određenim pokretima zgloba, osjetljivost, upale, smanjenje opsega pokreta, crvenilo i natečenost zgloba. Simptomi burzitisa su najviše izraženi ujutro, a nakon razgibavanja zgloba slabe. Liječenje burzitisa u većini slučajeva nije zahtjevno i najčešće uključuje odmor i smanjenje napora.

Liječnici uglavnom punktiraju tekućinu s bolnog mjesta i potom čvrsto povijaju zglob. Tako se smanjuje pritisak i bol na zahvaćenom.