Streptokoke skupine C i G uglavnom prenose životinje, no rastu i u ljudskim crijevima, rodnici, koži i u ždrijelu. Također, nakon nekih od ovih teških infekcija može se razviti i upala bubrega.

Infekcije nekim od tipova streptokoka mogu izazvati autoimunu reakciju, u kojoj tijelo počinje napadati vlastita tkiva. Poznati znanstveni časopis Nature Reviews Microbiology donosi studiju koja potvrđuje opasnost streptokoka skupine C i G. Naime, zaražene osobe su bile pogođene teškim infekcijama koje su na kraju rezultirale brojnim komplikacijama npr.

Streptokoki se prenose kapljičnim putem zrakom ili izravnim dodirom, ali i preko kontaminiranih predmeta. Bakterije se nalaze u nosu i u grlu pa se mogu lako prenijeti kašljanjem, kihanjem ili dodirom.

Također, osoba se može zaraziti i dodirivanjem predmeta s kojima je zaražena osoba bila u kontaktu. Najčešći tip streptokokne infekcije je infekcija ždrijela, a uzrokuje simptome kao što su.

Ždrijelo postaje crveno, krajnici su uvećani upaljeni, a vratni limfni čvorovi osjetljivi i povećani. Javlja se bol i poteškoće pri gutanju te bijele ili žute naslage na krajnicima i na ždrijelu. Kod djece se javljaju grčevi, a kod onih mlađih od četiri godine jedini simptom može biti curenje sekreta iz nosa.

Kod šarlaha se pojavljuju simptomi kao što su osip, vrućica i bol u grlu. Šarlah najčešće pogađa djecu u dobi 4 — 8 godina. Streptokoki uzrokuju i nekoliko vrsta kožnih infekcija, a simptomi uključuju crveni i krastavi osip. Neki sojevi mogu uzrokovati i nekrotizirajući fasciitis, odnosno infekciju koja se širi ispod kože. Streptokokna infekcija ždrijela i šarlah obično prolaze za dva tjedna. Kod tih bolesti se uglavnom preporučuju antibiotici penicilin koji mogu skratiti trajanje simptoma i spriječiti ozbiljne komplikacije.

Također, antibiotici sprječavaju širenje infekcije u sinuse, srednje uho, mastoidnu kost, kao i širenje zaraze na druge. Svakako se nakon pojave prvih simptoma treba obratiti liječniku kako bi preporučio adekvatno liječenje. Liječnik će tijekom pregleda najvjerojatnije uzeti bris grla —  dijagnostička pretraga kojom se otkrivaju i identificiraju bakterijske, virusne ili gljivične infekcije grla.

Streptokokne infekcije kao što su celulitis, nekrotizirajući fasciitis i endokarditis su vrlo ozbiljne te se u tom slučaju penicilin daje intravenski, ponekad i u kombinaciji s drugim antibioticima. Streptokoki skupine A se obično liječe penicilinom, dok su neki streptokoki D skupine otporni na penicilin i antibiotike.

Uključiti se može i liječenje analgeticima i antipireticima  kod simptoma kao što su vrućica, glavobolja i grlobolja. Jedan od oblika prevencije bakterijske upale grla svakako je izbjegavanje zaraženih osoba.

Ako u blizini imate zaraženu osobu, sav pribor za jelo i piće te osobe držite odvojeno od pribora ostalih ukućana. Nemojte dijeliti hranu ili piće sa zaraženom osobom.

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu. Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo. Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj. Dobra vecer Jedno pitanje. Znaci djete od 4 godina ima vec 5 put streptokok u godini dana. Preporučujemo umjereno bavljenje fizičkim aktivnostima zarad održavanja forme i krajnjeg ublaživanja boli.

Artritis u prevodu znači upravo upala zglobova, ali u suštini on je simptom koji ima mnogo različitih uzročnika. Najrasprostranjenija vrsta artritisa su osteoartritis i reumatoidni artritis. Prvo uzrokuju promjene pojedinih zglobova, a drugo predstavlja sistemsku bolest vezivnog tkiva. Osteoartritis predstavlja najčešću vrstu artritisa, odnosno upale zglobova.

Naziva se i degenerativni artritis ili artroza, a nastaje usljed propadanja zglobne hrskavice. Sam osteoartritis se razvija tokom godina, pa starije osobe više pate od ove upale. Trošenje hrskavice izaziva promjene u njoj, ali i u kostima, što rezultuje bolovima i ukočenošću, ponekad i oticanjem, a sve to uzrokuje smanjenu funkcionalnost.

Osteoartritis se sporo razvija tokom godina. Najčešće se javlja kod populacije koja je starija od 60 godina, za razliku od reumatoidnog artritisa koji se javlja u dobi između .